PRIPREMA I IZRADA MASKI

U raznim povijesnim vremenima, na svim meridijanima svijeta, maska je bila stalna pratilja čovjeka u njegovom shvaćanju života. Kada se suočimo sa svijetom maski na međimurskom području, moramo ostati iznenađeni njegovim bogatstvom i raznolikošću. I to ne bi bilo ništa novo da se ne radi o velikoj raznolikosti maski na tako malenom području.

Izrađivanje maski u Međimurju nije ni stalno, niti pak profesionalizirano: radi se, kad iziskuju potrebe, tj. pred pokladni period fašnjeka. Pri izradi se koriste priručni alati, koji inače služi u seoskom domaćinstvu. Taj alat nije negdje brižno pohranjen, njegova namjena nije strogo određena i on služi za svakodnevne poslove u kući i oko nje. Sama tehnologija izrade maske svjedoči o jednom plemenitijem, stvaralački bogatom pristupu životu, jer usred tih primitivnih alata i materijala načiniti takve maske predstavlja doista hvalevrijedan stvaralački napor.

Maske izrađene od sirovog vrbovog drveta s originalnim ovnovskim rogovima, maske od slamnate užadi ispletene od raži s pčelinjim košnicama na glavi, drvene maske u obliku životinja s izduženim njuškama i kljunovima, koje proizvode karakteristični zvuk, drvene maske u obliku ljudskog obraza uz dodatak životinjskog elementa tipa rogova, svinjskih ušiju ili gubice i slično, uz glasnu zvonjavu lanaca, zvonaca, željeznih vila, mukavci sa zvonima oko pasa, duplični dedek, lik krave ili konja, svati, samo su dio maski prebogate fašničke tradicije Međimurja.

Međimurje je poznato po marljivim ljudima, koji su uz težak i mukotrpan rad, uvijek bili spremni za zabavu i druženje. Dok je u povijesti bilo uvriježeno vjerovanje da će se maskiranjem odagnati zli duhovi, danas nas privlače sretni i nasmijani ljudi odjeveni u predivne maske i šarene kreacije, koji bukom, plesom i pjesmom prizivaju kraj još jedne zime.

Izvor fotografija: Usmena narodna književnost na tlu Međimurja (Ivan Zvonar / Stjepan Hranjec), arhiva Turističke zajednice grada Čakovca