PISANICE

Pojavom kršćanstva jaje se počelo vezivati upravo uz Uskrs, sa zajedničkom porukom, rođenje novog, začetak drugačijeg života. Pred Vuzem, u Velikom tjednu, uobičajilo se delati pisanice, što su uvijek radile žene, a u novije vrijeme pomažu im djeca. Razlog bojanja vjerojatno leži u činjenici da se sama jaja simbolično pokušalo dodatno “pojačati” ispisivanjem magijskih riječi ili motiva, te naravno, dodavanjem boje.

U Međimurju se naziv pisanica koristi kad se želi izreći da je nešto šareno (pisani prelevanec). Izrada međimurskih pisanica pravo je malo umjetničko djelo, što možemo pratiti u njenoj stoljetnoj izradi. Jaje, boje, tuš ili krep papir, svijeća, pčelinji vosak i kljičica (drveni štapić) najbitniji su za izradu pisanica. Na njima se protežu ili su isključivo samo cvjetni motivi, što je sukladno općoj sklonosti međimurskog čovjeka cvijeću – na opravi, svatovskim znamenjima i u narodnoj popijevci. Tekstovi na tim pofarbanim jejcima neće se odlikovati naročitim umjetničkim vrijednostima, najčešće su samo informativni (“Dar za tebe”, “Dar od srca” i sl.).

Za očuvanje i održavanje običaja i tradicije izrade pisanica, moramo se boriti, ne samo zbog uspomena i ljubavi na one od kojih potječemo, nego i zbog budućnosti i zbog onih koji nakon nas dolaze.

Izvor: Međimurski narodni običaji – Stjepan Hranjec
Foto: Knjižnica “Nikola Zrinski” Čakovec